Prije dvadesetak dana u Pavinom Polju sahranjen je prof. dr Vaso Mirov Leković, rođen prije 76 godina u Pavinom Polju. Kao četvrto dijete u čestitom domu Mira i Stanuše, rastao pored toplog porodičnog ognjišta uz moskovku i strune gusala, postao je oficir spreman da da nemjerljiv doprinos otadžbini, nasleđujući slobodarske i viteške vrijednosti čestitih predaka, kazao je predsjednik Udruženja Vraneš prof. Momo Joksimović, opraštajući se od uvaženog prof. dr Lekovića.
On je podsjetio da je Vaso osnovnu školu završio u zavičaju, a Srednju i Višu medicinsku kao i Medicinski fakultet u Beogradu. Specijalističke, subspecijalističke, magistarske i doktorske studije završio je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gdje je jedno vrijeme radio kao asistent, a potom i kao profesor i rukovodilac na novosadskom Univerzitetu i fakultetu u Zrenjaninu iz oblasti medicinske genetike.
Pored kliničkog rada, prof. dr Vaso Leković bavio se i naučno-istraživačkim radom. Za direktora istraživačkog sektora na Univerzitetu u Novom Sadu „Mihailo Pupin” izabran je 1996. godine, a za svoj rad dobio je nagrade brojnih institucija države Srbije i iz inostranstva. Brojna domaća i svjetska priznanja dodijeljena su mu za dostignuća koja je postigao sa kolektivom, kojim je uspješno rukovodio, za razvoj medicinske naučne misli i istraživačkog rada, kao i za rezultate u kliničkoj praksi. Objavio je veliki broj naučnih i stručnih radova, čiji dio je štampan u inostranim medicinskim i drugim časopisima: Tokiju, Moskvi, Parizu, Londonu, Hanoveru, Budimpešti i drugim gradovima Evrope i svijeta.
Rukovodio je na preko 20 istraživačkih projekata iz oblasti zaštite zdravlja, a inicijator je i član Komisije za osnivanje odsjeka za medicinsko inžinjerstvo pri Fakultetu „Mihailo Pupin”, gdje je izabran za docenta i profesora za medicinske nauke Univerziteta u Novom Sadu. Bio je mentor studentima, specijalizantima, magistrantima i doktorantima, gdje je postigao zapažene rezultate iz medicinske nastave i pedagoškog medicinskog rada.
Edukovao se na prestižnim klinikama u Evropi: Pragu, Hanoveru, Bratislavi, Beogradu, Zagrebu, a recenzent je značajnog broja univerzitetskih udžbenika i drugih stručnih publikacija.
– Nema studenta sa ovih naših crnogorskih gora kome prof. dr Vaso nije pomogao. Nema babe ni djeteta, ni čovjeka iz vraneškog kraja kome nije izašao u susret i spasio, angažujući i najbolje specijaliste i svoje kolege stručnjake. Zavičaj je volio kao rijetko ko i stalno mu se vraćao da bi zauvijek tu i ostao. Bio je čestit čovjek, izuzetno lijepe naravi, blaženog pogleda, najljepših karakternih osobina, savjestan, temeljan, pošten, plemenit i uvijek tople riječi, dosledan Hipokratovoj zakletvi. U svemu je bio uzoran. Imao je mjeru u svemu toliko da je privilegija bilo družiti se s njim, prijateljiti, kumovati – naglasio je Joksimović.
Dr Vaso je veliku potporu imao u svojoj supruzi profesorici Zagi i kćerki Dragani koja je kao ljekar nastavila očevim stazama.
Opraštajući se od prof. dr Vasa Lekovića, prof. Joksimović je besjedu o uvaženom Vranešaninu završio riječima: ,,Živio si, zorni izdanče čestitog slobodarskog bratstva Leković, pošteno i časno, onako kako dolikuje vašem domu, bratstvu i našem slobodarskom vraneškom kraju, koga krase najljepši crnogorski predjeli, čestiti ljudi i slobodari”.
Vranešani i ne samo oni dostojanstveno su se oprostili od svog prof. dr Vasa Lekovića.M.N.